Božidar Pasarić – jedan od osnivača (stoji)
Organizirano okupljanje u cilju osnivanja DRUŠTVA RADIOAMATERA održano je 14. prosinca 1947. godine. Pri osnivanju nazočni su bili: Mirko Poznan, Dragica Makarić, Antun Ribarić, Branko Runje, Božidar Pasarić, profesor Bistrić, Ivančević, Matić, Jani, Diklić i Bogojević. Radioklub u početku radi u prostorijama u Županijskoj ulici gdje nisu postojali ni osnovni uvjeti za rad. Koncem 1948. g. preseljavamo u nove prostorije na uglu Radićeve i Gundulićeve ulice.U to vrijeme osnovna aktivnost u Klubu bila je stručno osposobljavanje članova. Interes za radio tehniku u to vrijeme bio je velik. Po posebnim programima održavani su početnički (A) i napredniji (B) tečajevi. Uz teoretski dio iz osnova elektro i radio tehnike tečajevi su obuhvačali i praktičnu gradnju. Prva konstrukcija bio je detektorski prijamnik, zatim ispravljač i jednocjevnik. Napredniji B tečaj obuhvačao je izgradnju dvocjevnog prijamnika, NF pojačala ili pak trocjevnik.
Početkom 1949. g. otpočeo je sa radom razglas u Osijeku. Linija razglasa išla je Radićevom ulicom, prema Kapucinskoj i preko cijelog korza sve do Trga. Razglas se održavao sve do početka 60-tih i u to vrijeme bio je jedan od osnovnih izvora novčanih sredstava za Klub. Posao oko razglasa dugi niz godina vodio je pok. Dragutin Gejer.
Početkom 1950.g. Klub preseljava u nove prostorije u Štrosmajerovu uliciu br. 1 a koncem 1951. g. seli u Kapucinsku ulicu (sadašnji prostor Slavonske banke). Zbog povečanih aktivnosti i broja članova kao i povoljnijih uvjeta rada, 1955. g. Klub dobiva novi odgovarajući prostor u Štrosmajerovoj 6 u potkrovlju. Ovdje ostaje sve do 1968. g. Lokacija u samom centru grada i broj prostorija (7) sami za sebe govore o odličnim uvjetima za rad Kluba.
Postavljanje antene u Štrosmajerovoj ulici (1959.)
Potvrda o položenom ispitu za operatora jednog od osnivača kluba Ivana Babića
1954. Prvi seminar za amaterske radio operatore pripravnike održan je 1955. g. Sa darom je započela i primopredajma sekcija (PPS). Ovo je uvjetovalo i daljnju ekspanziju Kluba. Svake godine održavaju se tečajevi za radioamaterske operatore pripravnike, a kasnije i nekoliko tečajeva za operatorske II klase.
Potvrda o ploženom ispitu Krune Ferića 9A2OM
Operator pripravnik je u to vrijeme mogao raditi samo telegrafijom na 80 i 40 metarskom podrucju i to sa klupske postaje. Nakon što je dobio QSL karte iz 25 razlicitih zemalja svijeta, ostvario je uvjete za III operatorsku klasu i osobnu pozivnu oznaku. Poslije 50 potvrdjenih zemalja po DXCC podjeli kandidat je polagao strucni ispit za radioamaterskog operatora II klase. Ako je dobio i diplomu DXCC ARRL mogao je raditi osobnom postajom do 200 W.
Tih godina snaga odašiljača bila je 50 W inputa, prijamnik je u odnosu na današnje izgledao smješan a antena i bila windom. Održati DX vezu na 80 metarskom opsegu bilo je pravo umijeće. Krajem 50-tih kada smo uspjeli održati prve radio veze na 80 metara sa USA u Klubu je napravljena mala svečanost, jer tada je to bilo na granici mogućeg.
Prostorije PPS-a uvijek su bile pune. Pedesetak operatora trazilo je svoje “mjesto pod suncem radio valova”. Godinama se radilo po rasporedu, vremenski ograničeno na 2-3 sata po operatoru. Početkom 60-tih u jednom natjecanju tijekom mjeseca ožujka, klupska postaja neprekidno je radila cijeli mjesec. Tom prigodom održano je preko 3000 radio veza, što je tada bio veliki uspjeh.
PRVI DANI RADA U RK “OSIJEK” Franjo Kokorić, 9A2TN, me je zamolio da napišem svoja sjećanja o Radioklubu “Osijek” i njegovim prvim danima. Tome je prošlo gotovo 60 godina, pa sam mnogo toga zaboravio, a možda nešto i krivo zapamtio, pa molim da se to uzme u obzir.
Iz prigodne knjižice “50 godina RK Osijek” vidim da je osnovačka skupština bila 14. prosinca 1947. godine. Održala se u zgradi “Sindikata” – tako smo je onda zvali – na početku Desatičine ulice, sada je to Ulica Republike (vidi priloženu kartu). Na osnivačkoj skupštini bilo nas je desetak i jedna “drugarica” koja je inače radila u tom Sindikatu. Vjerojatno da osigura kvorum, jer je poslije nisam viđao. Od njih sam poznavao jedino Zvonimira Janyja, koji je u ono vrijeme završavao Elektrotehničku školu, pa smo se poznavali kao radioamateri. Inače on je bio iz Ludbrega i stanovao je u Osijeku kao podstanar. Prostoriju za klub smo dobili odmah iza ugla u Županijskoj ulici (vidi kartu), i to na prvome katu; sjećam se da je u prizemlju bio neki dućan za odijela. To je bila jedna velika prostorija i tamo smo počeli graditi prve prijemnike, uglavnom od njemačkih trofejnih cijevi RL2,4T4, RV12P2000 i RV2,4P800. Na cijeni je bila i baterijska trioda A-415, jer je odlično radila. To su sve bili audioni s povratnom spregom, a načinili smo i mrežni ispravljač. Sjećam se da je na tadašnjem Trgu slobode (danas A. Starčevića) bila otvorena Na-Ma, pa su se u njoj pojavile baterijske čelične triode DC11 koje troše vrlo malo struje, pa su bile brzo razgrabljene.
Prvi predsjednik kluba bio je Marko Benković, telefonski tehničar koji je radio u Pošti. Sjećam se da je prvi “A” tečaj održao Zvonimir Jany (kojega smo “po francuski” zvali “Žani” s naglaskom na zadnjem slogu). Krajem 1947. on je maturirao i vratio se u Ludbreg. Kasnije je postao elektroinženjer i zaposlio se u Brown Boveriju u Švicarskoj. Danas je u penziji i povremeno svraća u Ludbreg gdje je također osnivač kluba. Ja ga osobno nisam sreo od tih prvih dana.
Uskoro smo dobili nove prostorije na uglu Radićeve i Gundulićeve. To je bio ispražnjeni dućan na uglu i imao je tri prostorije. Tu smo organizirali radionicu, društvenu prostoriju i skladište i rad je bio mnogo intenzivniji. Sjećam se da su u klub navraćali i ugledni tehničari iz Radio Osijeka (Živko Novak, Adam Ferić) koji su nam davali potrebne savjete. Nedostatak ovih prostorija bio je taj, da nisu imale vodu niti WC, što je bio velik problem. Svejedno smo tamo ostali mislim dvije ili tri godine. Tamo smo postavili i gradski razglas koji je ozvučavao Korzo svake večeri, čini mi se od 7 – 9 sati. U tu svrhu imali smo 50 W pojačalo, prijemnik “Kosmaj” (za prijenos vijesti) i gramofon, te desetak gramofonskih ploča. Dežuralo se na smjenu. Ne znam traje li taj običaj i danas, ali u ono vrijeme Korzo je navečer bilo šetalište prepuno momaka i djevojaka, i gdje nije bilo prometa (osim tramvaja). Šetalo se u grupama gore-dolje od Trga Slobode do druge strane Korza, uz glazbu iz razglasa. “Hitovi” su bili “Pjesma Jadranu” i “Oj, bijeli Zagreb grad”, pa su se te pjesme vrtjele po pet-šest puta svake večeri.
Sjećam se da su u klub još dalazili: Željko Svoren, kasnije elektroinženjer, Mirko Kudeljaš i Drago Iharoš, kasnije zaposlenici u Radio Osijeku, te Ivica Babić koji je vodio i “A” tečaj. Sjećam se da su još dolazili Miško Zlomislić i Miroslav Vrca, kinooperater. Negdje 1949. Mirko Kudeljaš, Ivica Babić i ja išli smo u Zagreb u RKZ polagati “C” tečaj, što je onda bio najviši radioamaterski domet. Tečaj smo uspješno položili sva trojica. (U Zagreb se onda putovalo vlakom cijelu noć, oko 12 sati, i to najčešće u hodniku na nogama.) Diplome nam je potpisao tadašnji sekretar Saveza radioamatera Hrvatske Oto Bing. (Babić mi kaže da još čuva tu diplomu.)
Ja sam krajem 1949. godine maturirao u osječkoj muškoj gimnaziji u Tvrđi i 1950. godine otišao na studije u Zagreb, tako da osobno više nisam mogao pratiti život i rad u RK “Osijek”. Dolaskom u Zagreb, upisao sam se u RK “Zagreb” na Trgu žrtava fašizma, gdje se i danas nalazi.
Negdje 1953. godine u tadašnjoj Jugoslaviji, pa i u Hrvatskoj, radioamateri su mogli dobiti dozvole za rad na radiostanici i pozivni znak, što je znatno pokrenulo rad u klubovima. Kako sam već od ranije slušao inozemne radioamatere i znao telegrafiju, uspio sam iste 1953. godine položiti “C” razred i dobiti pozivni znak (YU2HL). Tadašnji sekretar Saveza radioamatera Hrvatske Josip Braco Kaurić pitao me je bih li izgradio odašiljač za RK “Osijek”, na što sam pristao. Već sam imao nešto iskustva u tome, jer sam prije toga bio izradio CW odašiljač za RKZ. Na raspolaganje su mi stavili radionicu-laboratorij u RKZ-u, a materijal sam nabavljao od kojekuda; najviše mi je pomogao SRH iz nekakvog svog skladišta ratne furde. Cijevi su bile RL12P35, jer se neke druge nisu ni mogle nabaviti. Uostalom, pokazale su se jako dobro. Nabavio sam aluminijski lim debljine 3 mm, savio šasiju u počeo raditi. Nastojao sam izraditi “heavy-duty” izdržljiv uređaj, što mi je i uspjelo. (To što sam zanemario predavanja i ispite na fakultetu druga je priča.)
Nakon otprilike godine dana odašiljač je bio gotov, skupa s ispravljačem, pa sam ga odnio u RK “Osijek”, koji je već imao prostorije u Štrosmajerovoj na 5. katu, čini mi se. Antenu smo potegnuli “longwire” od krova prema Dravi, i ona je dobro radila. Cijeli uređaj opisao sam u tadašnjem hrvatskom časopisu “Elektrotehničar” – brojevi 11-12/1954. i broj 2/1955. Prilažem fotokopiju tog članka objavljenog prije 52 godine. Čini mi se da je to ujedno i prvi opis amaterskog odašiljača u hrvatskome stručnome tisku. Koliko znam, odašiljač je radio u klubu oko dvadesetak godina, dok nije nabavljen suvremeniji tvornički uređaj. Kada danas gledam taj članak ne mogu vjerovati da je od tada prošlo preko pola stoljeća.
Prilažem fotokopiju navedenog članka, dvije fotografije iz tog vremena i kartu Osijeka s označenim lokacijama.
Božidar Pasarić, 9A2HL
U Rijeci, 29. kolovoza 2006.
Franjo pozdrav! Evo nekih nadopuna:
1. radio klub Josipovac, tadasnja primopredajna sekcija u Josipovcu pokrenuli su Dragutin Sirovec 9a3vg i Dragutin Hojsak, prezime treceg operatora ne znam. PPS je osnovan 1974 godine. 1976 godine krece tecaj u klubu gdje polazemo za operatora c klase
1. Oremus Branimir (pokojni)
2. Kokanovic Zdenko 9a3so
3. Franjo Hlatki
Negdje 1980 krecemo novi tecaj kada je polozio Mirko Sabadija 9a3qb. Posljednji polaznici koji su polozili su: Suznjevic Daniela, Pusic Slavica, Stirjan Melita i Marin Brdar 9a5mt. Poslije Domovinskog rata bilo je jos jedno polaganje ispita.
Eto to bi ukratko bilo to.
Način na koji je Ferić nekada vodio svoj dnevnik.
1962. g. prvi puta Klub kupuje “tvornički” prijamnik SK6 sa 6 elektronki. Uredjaj je imao sve amaterske opsege 0d 160-10 m. Bila je to “revolucija” u radu PPS-a.
Rad na 144 MHz bio je novi izazov. Napravljen je predajnik s kvarcom u oscilatoru, anodnim modulatorom i ispravljačem. I ovaj puta javlja se problem prijamnika pa zamišljena UKV linija nije nikada proradila. Tek 1966. g. nabavljen je tada popularni “Contest 25” pa su održane prve veze na UKV.
1967.g. na inicijativu Narodne tehnike grada Osijeka kupuju se današnji prostori u kojima je smješten i naš Klub a slijedeće godine, nakon preuređenja Klub seli u Tvrđu u Dom tehnike. Kraće vrijeme trajala je prilagodba novoj lokaciji a potom se u Klubu prišlo ozbiljnom radu. 1969. g. kupljen je uredjaj “Trio TS 510”, svake godine organiziraju se tečajevi. Ozbiljnije se uključujemo u natjecanja, domaća pa i svjetska. Ostvarena su značajni plasmani u natjecanjima kao što su CQ WW, WPX, All Assian, ARRL i druga. Prva “ekspedicija” i natjecanje bila je 1965.g. na Papuk (905m). Slijedećih godina organiziraju se natjecanja sa lokacija Banovo Brdo (Baranja) i Čvorkovac (kod Dalja).
1983.g. na Banovom Brdu
Polovicom 70-tih nabavili smo bolje uredjaje: FT 277 i FL2277, Europa B a zatim slijede FT-221, FT-225. Montiraju se i prvi radio repetitori R2, R8 i R0.80-tih godina ostvarujemo lijepu suradnju sa radioklubom “Korčula”. U suradnji sa njima organiziramo ekspediciju na brdo Sv. Ilija iznad Orebića sa pozivnom oznakom 4N2KO. Zatim se organizira rad sa brda Hum iznad Vele Luke. Posebno su vrijedne ekspedicije na Palagružu 1988.g. sa pozivnom oznakom 4N9P kao i 1989.g. ekspedicija na Lastovo 4N46L.
QSL karta za ekspediciju na Palagružu
Rad u vrijeme zemljotresa 1964.g.
“Bopovci” na Tari 1986.g. i na sajmu u Friedrichafenu.
Zbivanja od početka 1991. godine pa do kraja domovinskog rata odredila su i uvjetovala i rad Kluba. No nakon rata broj članova i aktivnosti su u znatnom usponu.Tijekom 1996.g. uz prigodu prvog spomena imena grada Osijeka (800 godina) Klub je radio posebnu pozivnu oznaku 9A800OS (održano preko 10.000 radio veza). Za održane veze slali smo prigodne QSL karte. Iste godine sa rezultatom od 8.000.000 poena u natjecanju CQ WW SSB ostvarili smo značajan rezultat (7.260 radio veza za 48 sati). U natjecanju su nam pomogli radioklubovi Belišće i Josipovac.
1996. i 1997. g. uspjeli smo nabaviti kratkovalnu antenu KT 34 XA, dvije antene Tona za 70 cm, predpojačalo za 70 cm, suvremeni elektronski taster i durgu opremu.
1997. godine Klub proslavlja 50 godina uspješnog rada.
Uz već spomenuta imena osnivača abecednim redom nabrojat ćemo neke članove Kluba koji su svojim neprekidnom radom od 15 i više godina pridonijeli uspjehu Kluba:
Babić Ivan, Balaž Stjepan, Bellian Aleksander, Beljo Josip, Buconjić Ivan, Čalić Antun, Čuti Ivica, Drtik Ivica, Ferić Adam, Ferić Krunoslav, Iharoš Drago, Ilin Dragutin, Jerković Anđelko, Kaser Mirko, Kata Zvonko, Kokorić Franjo, Kovač Rudolf, Krnjeta Slobodan, Kudeljaš Mirko, Kujundžić Mila, Kursar Ljubomir, Loci Tomislav, Mađerić Mirko, Mandić Slavko, Martinović Delimir, Miočević Zlatko, Mrkonjić Željko, Novak Živko, Pivac Miljenko, Palovčil Marijan, Posavec Lovro, Prisuda Zvonko, Radetić Drago, Radić Franjo, Raguž Ivan, Rauher Dragutin, Reba Branko, Rečić Marijan, Sabađija Mirko, Smoljo Anđelko, Solanović Josip, Spaić Krunoslav, Strnad Joža, Šarčević Ivan, Španić Stjepan, Štanfel Branko, Štifan Rozalija, Štok Vilim, Vehabović Safet, Vidaković Zvonko, Vodanović Petar, Vuković Josip, Zajic Dragomir, Zlomislić Mihajlo
Izabran Upravni odbor: Delač Ivan, Krnjeta Slobodan, Loci Tomislav, Milić Ljubo, Mađerić Mirko, Prisuda Zvonko, Reba Branko, Retkovac Stipo, Rečić Marijan, Solanović Josip, Šarčević Ivo (predsjednik), Štifan Ružica (tajnik), Vehabović Safet.
Članarina bila 6 a za đake 2 dinara.
Zabranjuje se rad na stanici Miru i Canetu u trajanju od 6 mjeseci
Osnovani PPSovi Čepin, Dalj i Josipovac, planirani i Jovanovac i Erdut
Plan započeti sa RTTY i SSTV
68 operatora (A-5, B-20,C-39,D-4)
U okviru kluba osnovana CB sekcija (predsj. Radanić Ivica)
Statistika: 5 PPS-a, 8 prostorija sa 150m², bop-90 članova, CAW-23, CRD-8, CRJ-14, CZU(Laslovo)-7 članova – ukupno 142 člana od čega 65 operatora
Predsjedništvo: Vuković (Retkovac), Prisuda, Rečić, Delač, Ferić, Golubić, Sirovec, Šarčević, Solanović, Krnjeta, Vehabović, Kalezić, Zlomislić
4 polaznika položilo za C razred u Čepinu
Kupljen agregat
Tajnik kluba: Šilović Milan
29 članova putovalo u Hafen
postavljen antenski stup u klubu
planirana ekspedicija Mt Athos (Rečić, Šarčević, Ferić, Krnjeta S i Z, Delač, Zlomislić, Bulat )
Disciplinska komisija: Mandić Slavko (pred) i članovi Krnjeta Slobodan i Kata Zvonimir
UO: Drtik Marija, Ferić, Kata, Kovač, Krnjeta S., Kursar, Mandić, Prisuda, Radić, Rečić, Smoljo, Spajić (blagajnik), Šarčević, Vidaković
PTT sekcija. Preds. Vidaković Zvonimir
tajnik Franjetić Vladimir
blagajnik Pauzar Srećko
voditelj PPSa Ćuti Ivan
RK „13.Maj“ postaje sekcija RK Osijek
Prijedlog da PPS Čepin dobije plaketu NT, isto Krnjeta Slobodan
Radili kao 4N2KO sa Svetog Ilije
Rukovoditelji sekcija: OS-Mađerić Mirko, Dalj-Radić Franjo, Čepin-Miočević Zlatko, Laslopvo- Alex, Josipovac-Sabadžija Mirko, PTT-Čuti Ivo, MZ „25 Maj“-Šarčević
19.’04.1984 odluka o osnivanju PPS u Sekret. za NO
bilo 133 člana + Čepin 31 + Dalj 19 + Josipovac 14 + Laslovo 7, Ukupno 304 člana
Predsj. Raguž Ivan
Loci izabran za blagajnika
Znatna aktivnosti po ARG, nositelj Rečić
U Fridr. 24 člana
DF6JL radio iz našeg kluba
Tehnička komisija: Vidaković Zvonko, predsj. i članovi Pivac Milenko, Jerković Anđelko, Kovač rudolf i Zlomislić Mihajlo
Komisija za stručno obrazovanje: Prisuda Zvonko, predsjed. i članovi Mandić Slavko, Bek Vlado, Bellian Aleksandar i Loci Tomislav
Komisija za ARG: Kursar Ljubo, pred. i članovi Smoljo Anđelko, Vojnović Boško, Kursar Bruno i Rečić Marijan
Disciplinska komisija: Knežević Andrija, pred. i Bukvić Stevan i Kokorić Franjo
Predsjednik Raguž Ivan, Tajnik kluba Šarčević Ivan
Sekcija 9A2CGQ „13.Maj“ ima 15 članova a predsj. Mijatović Slobodan
Kupljen TL 922, Kenwood TS 440S (910$) + ispravljač (138$), TS 711E
1986 10 sekcija sa preko 250 članova
Za zabavu prodana 183 mjesta
Prijedlog za nagradu Nikola Tesla: 2DG srebrna, 2ON i 2SA brončana i zaslužan član SRJ 2OZ zlanta značka Raguž, srebrna značka SRH 2OA i Radić Franjo te brončana: 2TN, 2OU, 2LIQ (Ilin)
Predsjedništvo: Raguž, Čuti, Ferić, Rečić, Kata, Mandić, Vehabović, Mijatović S, Loci, Šarčević, Delač, Zlomislić, Krnjeta S, Drtik, Premuš V
Obilježavanje 40. god. kluba, natjecanje „Dani aktivnosti“ – Mađerić propozicije
Pripreme za Korčulu
Suradnja sa MHSZ, Pech, boravila 3 člana
7 PPSova, OS 171 , Čepin 28, Josipovac 12 i Dalj 15 članova, 2 seminara za C, te godine ispit ukupno položilo za operatora 95 članova, sked na R-2, predavane „Satelitska TV“, YU1AW, Dragan Dobričić (100 slušatelja), 46 članova imalo A i B kategoriju, Kup NO Hrvatske-3. mjesto, učešće u natjecanjima H-22, WPX,CQ WW, REF, PACC, RSGB i dr. Članovi i klub imaju 31 DXCC diplomu., 4 aktivne stanice na paket radiju
Prijedlozi za nagrau Boris Kidrič: brončana-2OU,Knežević A. 2OA, Raguž, srebrna-Bek Vlado, 2OM, 2ON, 2OZ i 2TR
Nagrađeni plaketom NTO Ferić K. pismenim priznajem NTO Radić Franjo
Predsjednik kluba Ferić K, tajnik kluba Šarčević I.
Prijedlog SRH za zlatnu plaketu Nikole Tesle Kerić K, srebrna Mijatović S. a za značke (srebrne) SRH Kovač R, Kokorić F, Bellian Aleksander i brončane značke Mrkonjić Ž. Vojnović Boško
Klub organizirao natjecanje „14. travnja“, učestvovalo 186 KV i 109 UKW stanica
Započinju pripreme za paket radio
IO:Kovač R, Šarčević, Rečić, Vehabović,Vidaković Z, Zlomislić, Dukić Veljko, Loci
Klub predložen za Plaketu ZTK Županije
Osniva se 9A1CPP i odlazi 16 članova
Bunjevac Joža (Radio je na pokretanju kluba i već dugo van 9A)
Močnik Braco (Bio je aktivan u PPS-u oko 1950 godine)
Rajtenbah Milan (aktivan u PPS-u i vrlo omiljen medju nama mladjima oko 1960 godine)
Alvadžić Jovo (bio jedno vrijeme tajnik kluba (imao jake političke veze, došao sa mjesta tajnika općine Našice)
Bek Vlado (bio je vrhunski elektroničar, i pomagao po tom pitanju mnogim članovima)
Terzić Sado (bio je vrhunski operator i poznavaoc jezika – sada je u Podravci kao pravnik)
Gejer Dragutin (izmedju 1955 i 1965 vodio je nekoliko A i B seminara iz elektronike)
Gejer Emica (bila je jedno vrijeme blagajnica kluba)
Štamfel Branko (vodio je nekoliko konstruktorskih seminara)
U sjećanjima Zlatka Kovačevića bi trebalo pisati da je u 1960. godini blagajnica bila Emica Gejer (napisao je nešto drugo)
Mogao bi možda spomenuti da je klub izdavao diplomu OSIJEK za održane veze sa amaterima iz Osijeka i Slavonije u dvije kategorije KV i UKV. To je bilo negdje oko 1970 godine, a ja sam bio manager. Izdano je oko 150 diploma. Na žalost mi je cijela ta dokumentacija uništena prilikom udara granate u stan za vrijeme rata. Jedino imam u garaži nekoliko primjeraka ne ispunjene diplome, pa ako treba, ja ću ti to donijeti.
Mnogi članovi sigurno ne znaju da je klub u Štrosmajerovoj imao jedno vrijeme i domara. To je bio čika Sokolić, jedan fini umirovljenik, koji je svako veče dežurao u klubu.
Takodjer je zgodno da se zna da su noćni ključevi kluba bili pohranjeni na porti Autoreparature, preko puta kluba, te u bilo koje doba moglo do njih doći (naravno koji su bili ovlašteni za rad sa klubske radio stanice).